Ja sam za
ovaj nesretni slucaj s Nenadom saznao tek nedavno, jer se familija bojala
mi to priopciti. Procitao sam na internetu sve podatke i popuno je jasno da se
radi o nesretnom slucaju i visoj sili. Pre veliki valo prevrnuli su
Nenadov camac i on je ispao iz njega i više nije bilo povratka. Zasto
poklopci na brodu camcu nisu bili zagalvaljeni ostaje kao pitanje, jer bi Neno
ostao ziv i u prevrnutoj brodici. Od njegovih predvidjanja desilo se bas onih 1%
i to na domak cilju. Neno je kao i tata zilav, bio opsjednut morem sto ne treba
biti cudno jer su sa otoka Raba.
Neno je bio perfekcionista. Sve je moralo biti
savrseno ili u najmanju ruku besprijekorno. On je to tokom svoga zivota i
dokazivao i dokazao. On je sam sebi postavljao zadatke i onda ih ispunjavao. I
ovo veslanje preko Atlantika trebao je biti dokaz da moze, test vlastitoga sebe,
koji je morao provesti. Ja sam bio uvjeren da ce uspjeti i jos sada mi je tesko
vjerovati da ga je visa sila pokosila. Trebat ce mi dugo da se sa tom istinom
pomirim.
Branko Samardzija, odnosno
kako me je Neno zvao Brankec